Prepis:
Upravnom odboru KS SCG
Udruženju koš. trenera SCG
Višoj košarkaškoj školi
Beograd
Kuća košarke, Sazonova 83
Prvom naslovu sam uzalud
3.oktobra i 3. novembra 2005. i 2.februara 2006. slao
opširna protestna pisma, a poslao sam ih i Direktoru Bojiću
i Predsedniku KSS Blažu Stojanoviću posebno, sve
preporučenim pismima i faksom.
Protestna pisma su bila zbog toga što je UKT SCG početkom septembra 2005.
bio doneo odluku da mi primi 360 komada knjiga „Košarkaška
inteligencija Jugoslovena“ t.j. knjigu intervjua sa najvećim
trenerima – legendama jugoslovenske košarke, ali sam ubrzo
zaključio (i to predočio u navedenim pismima) da je vaša
ikona, vaš svetac Željko Obradović, kao predsednik trenerske
organizacije, UKTSCG, ustvari smislio, i preko svojih
poslušnika koji se nalaze u sva tri naslova, sproveo pakleni
plan: da tu knjigu ustvari zapleni, da se ti primerci drže u
kancelariji tog Udruženja, da se one ne puštaju u prodaju na
Beogradskom internacionalnom trenerskom seminaru 2005., niti
na EP 2005., niti na Sajmu knjiga krajem oktobra 2005. u
Beogradu, gde je UO KS SCG imao svoj štand i 50 knjiga
izložio a pomenutu NIJE HTEO, a takođe da se ne prodaju ni
na kojem drugom seminaru, pa ni na sadašnjim skupštinama
trenera za izbor trenerskih rukovodstava za regione
SEVER,ZAPAD, CENTRAL i region ISTOK.
To je, meni je bilo jasno, Željko Obradović tako naredio jer mu se u toj
knjizi nisu dopale opaske pok. Nebojše Popovića, prof.
Nikolića pa i Ranka Žeravice o njegovom selektorskom načinu
rada, kako sam to lepo citirao na sredini prve stranice svog
pisma UO KS SCG od
2.2.2006.godine.
Zbog toga, UKT SCG više od pola godine me nije ni obaveštavalo o tome da
li namerava ili ne da izvrši svoje obaveze, ili da mi
naknadi štetu zbog dosadašnje opstrukcije i plati mi
360.000 din. za preuzete knjige.
A u novinama je objavljena vest, sa istaknutim podnaslovima, da je tu
knjigu izdala Viša košarkaška škola, iz iste Kuće košarke !
Zar nije onda prevelika drskost i bezobrazluk, koje su skrivila sva tri
naslova, da se tako postupa sa tom knjigom „vrlo značajnom
za jugoslovenski sport“, kako je istaknuto u knjizi
„Uvek prvi“, koju je nešto kasnije izdala Fondacija UO KS
SCG!!!?
Iako se odmah videla zla namera svih naslova da se ta moja knjiga, zato
što koautori (t.j. moji sagovornici – veliki jugoslovenski
treneri) te knjige nisu bili „julovci“, kao što su to, po
svemu sudeći, gotovo svi „umetnici“ koji rukovode u navedena
tri naslova – foruma, videla se zla namera da se knjiga
sakrije od javnosti, da se spreči njena rasprodaja
trenerima, da ne bi tih 1000 članova UKT Srbije čuli šta o
Željku Obradoviću i „umetnicima“ iz naslova misle pok.
Nebojša Popović, prof.Nikolić, Ranko Žeravica, Piva Ivković,
Moka Slavnić, Dragan Kapičić i drugi, ja sam ipak iako sam
uočio tu zu nameru,prvim pismom od 3.X.05 ipak uljudno
tražio da se knjiga otkupi za trenere i sportske radnike,
ali niko od naslova nije hteo da mi odgovori. Kako ni na
drugo pismo protest od 3. XI. 2005. nije bilo odgovora,
čekao sam (!) do 2,2,2006.god. i tada sam napisao i poslao
ono treće, najopširnije i najsadržajnije pismo (iako sam bio
pod temperaturom) od 2.2.2006. u kojem sam, kao i u prva
dva, izrekao samo nesporne istine. I – opet nije bilo
odgovora.
Zbog toga sam iznenadio uže rukovodstvo UKT SCG – Ocokoljića, Opačića i
Mrka Polovinu i doneo jedan deo tih knjiga iz Svilajnca, u
nameri da ih, uz pomoć jedne devojke, dipl.biologa Jelene,
prodam na Skupštini Udruženja trenera za Region Zapad u
Kragujevcu dana 28.2.2006. Lepo sam zamolio tada prisutne
Ocokolića i Opačića da preko razglasa Udruženja, koje su
doneli iz Beograda pre početka rada Skupštine objave da je
tu, ispred dvorane na prodaju navedena moja knjiga, ali su
obojica to izričito odbili rekavši mi: „To nije predviđeno
dnevnim redom. Nemoguće je. Nisi se ranije najavio!“
Budući da su mi ta dvojica isto tako govorili i pred početak rada
Beogradske internacionalne trenerske klinike Beograd 2005. u
Šumicama, video sam da je to uhodano zezanje. Da me zezaju
članovi neimenovane grupe građana, koja ustvari sačinjava
jedno košarkaško preduzeće, koje ide po zemlji Srbiji,
odlično opremljeno sa svojim reflektorima. svim potrebnim
razglasnim i video uređajima, svojim tehničarima, svojim
pomoćnicima Milanom i Igrom (koji nisu smeli ni jednu reč da
kažu mojoj prodavačici Jeleni niti mene da pozdrave, ali sam
ih ipak ja prvi oslovio) i tako po Srbiji „prodaju perfektnu
organizaciju košarkaških poslova“. Proglasili su na toj
Skupštini da od 182 člana pomenute trenerske organizacije
Skupštini prisustvuje 26 i – da je to dovoljno za kvorum !
Ipak, Mirka Polovinu podsetio sam na dato mi obećanje na
pomenutoj Beogradskoj trenerskoj klinici da će „u narednom
broju „Trenera“ dati prikaz“ navedene moje knjige i dobio
tada od njega odgovor: „imam mnogo knjiga koje treba u tom
časopisu da prikažem“, i t.sl.
Kako sam iz protekla tri broja časopisa „Trener“,izašlih pre pola
godine,koje sam primio, video da je i dr. Vladimir
Koprivica, direktor Više košarkaške škole, koja je izdavač
te knjige (!) član Uređivačkog odbora tog časopisa, da je na
naslovnoj strani poslednjeg 39-og broja istog velika
fotografija Igora Kokoškova, koga sam izvoleo intervjuisati
za tu knigu pre ravno 6 god, jer sam još tada procenio da će
biti naš veliki trener – pokazala mi se sva besmislenost
bilo kakvog daljeg razgovora sa navedenom trojicom u
Kragujevcu.
Shvatio sam da su oni deo jedne interesne grupe ljudi, deo jednog
košarkaškog klana (novinari već pišu u knjigama da je to
košarkaška mafija !), da su oni, zajedeno sa ostalima koje
pominjem u pismu naslovima od 2,2,2006., zaista pripadnici
jednog istog „košarkaškog
preduzeća“, koje, na julovski način, čvrsto drži u sva tri
naslova svoje pozicije ne bi li se što više materijalno
okoristila. Shvatio sam da oni, radeći tako, mogu da uvedu
praksu, kakve dosad u našoj košarci nije bilo, da uz dva
trenera na usavršavanje u SAD ide i jedan julovski
POLIT-komesar, kao što je to bilo prošle godine, kad je uz
Sretenovića i Trifunovića išao Milan Opačić, a godinu dana
ranije uz par drugih trenera sekretar UKT SCG Mirko
Ocokoljić, i da je to nagrada tim likovima, tim
„umetnicima“, zato što su spremni na sve pa čak na pr. i na
to da ignorišu kapitalne, za našu košarku, intervjue
navedenih košarkaških velikana datih u mojoj knjizi.
Ko sve i kako radi u gore naslovljenim forumima, lepo sam i podrobno
objavio u svojim dopisima, zahtevima, od 3.oktobra i
3.novembra 2005. i od 2. februara 2006. a shvatam da se i
dalje radi, uprkos lažnom predstavljanju mnogih od vas za
slobodoumne i „demokrate“, da se radi i dalje tipično
julovski, „pod kontrolom“, da je julovski način
organizovanja i julovsko odsustvo svakog morala, pa i
julovsko odsustvo svake zakonitosti u radu DOMINANTNO i da
je onda potpuno jasno zašto je veliki Borislav Stanković
onako julovski izigran, a da novi predsednik UO KS SCG, u
okruženju vas suvlasnika opisanog privatnog košarkaškog
preduzeća, vas julovaca, i ne pokušava da načini značajan
preokret nabolje. Dakle, ipak mi ostaje da ponovim rečeno u
svom pomenutom pismu prvom naslovu od 2.februara 2006. – sve
napred rečeno o postupanju trenerske organizacije prema
navedenoj knjizi JESTE BEZOBRAZLUK TOG UDRUŽENJA.
Ali, i svih ostalih članova gore naslovljenih foruma !
Sekretarica novog Predsednika Saveza reče mi telefonom da
„on dolazi jednom mesečno“, pa se pomoći od njega i ne
nadam, jer sada znam da ovo pismo prvo pročitaju julovci, a
on – verovatno nikad.
Na kraju, evo moje tajne: nadam se da će neko ipak posegnuti za čašću, da
će se pozvati na moralnu odgovornost (kao što je to učinio
vaš Miša Babić), pa zato ovo pišem.
Ili će nekom novinarčiću, koji piše o košarkaškoj mafiji, ova pisma biti
poslastica. U to ipak manje verujem, jer su i Kurir, i
ostali iz te kuće, i Novosti i Žurnal, mafijaške novine.
U Beogradu,
9.marta 2006. |
• Home • • Sadržaj knjige • • Beleška o piscu • • Veštine objektivnosti • • Koš. inteligencija • • Lakoća kon. istine • • Milutin Luta Pavlović • • Nebojša Popović • • Aleksandar Nikolić • • Ranko Žeravica • • Mirko Novosel • • Svetislav Pešić • • Slobodan Ivković • • Zoran Moka Slavnić • • Bora Cenić • • Igor Rakočević • • Đorđe Andrijašević • • Aca Trica Petrović • • Dragan Kapičić • • Saša Stefanović • • Marin Sedlaček • • Igor Kokoškov • • Zlatna košarka • • 500 pisama • • Katalogizacija • • Komentar, Novi put • • Komentari o knjizi • • Knjiga utisaka 1 • • Knjiga utisaka 2 • • Kongres košarkaša •
• Pismo KS SCG • • Urgencija UO KS SCG • • Prepiska UO KS SCG • • Pismo 4.maj 2006. • • Pismo 24.maj 2006. • • Pismo 30.maj 2006. • • Pismo Bojiću 2006. • • Komentar o Đeliću • • Pismo Đeliću 2006. • • Pismo PRESS-u • • Napredak • • Pismo dijaspori • • Pisma predsednicima • • Mediokritetima • • Pismo M. Petroviću • • Pismo Grupi 7 • • Pismo bivšem . . . • • Press-ova jalovina • • Stojanoviću i Bojiću • • Pismo Koštunici • • Pismo Simeunoviću • • Pismo od Srđevića • • Bojiću i Stojanoviću • • Pisma krajem 2006. • • Zaostala pisma • • Tekstovi o Coli • • Skupštini KSS • • Nepoznatoj gospodi • • 6 pisama, leto 2007. • • Pismo Kaponji • • Uhapsili knjige • • Članci iz arhive • • Pre Kapičića u KSS • • Sajtovo pismo • • Svađa u KSS • • Pisma iz Press-a •

Zvonko Matutinović |